Ratko Mladić (Božanovići kod Kalinovika, 12. mart 1942 – Hag, 27. avgust 2026) bio je oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA) i general-pukovnik Vojske Republike Srpske (VRS), koji je od maja 1992. do kraja rata u Bosni i Hercegovini 1995. godine obavljao funkciju načelnika Glavnog štaba VRS. Tokom rata bio je jedan od najvažnijih vojnih rukovodilaca srpskih snaga u Bosni i Hercegovini. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno ga je osudio za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, uključujući genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine. Umro je 27. avgusta 2026. godine u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu, gde je služio kaznu doživotnog zatvora.
Rani život i školovanje
Ratko Mladić rođen je 12. marta 1942. godine u selu Božanovići kod Kalinovika, u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Njegov otac Neđo Mladić bio je partizanski borac i poginuo je 1945. godine. Mladić je detinjstvo i mladost proveo u posleratnoj Jugoslaviji.
Opredelivši se za vojni poziv, školovao se u sistemu vojnih škola Jugoslovenske narodne armije. Vojnu akademiju završio je 1965. godine, nakon čega je započeo profesionalnu karijeru u JNA. Tokom službe napredovao je kroz različite komandne i štabne dužnosti i stekao čin general-majora, a potom i više generalske činove.
Vojna karijera u JNA
Mladić je veći deo profesionalne karijere proveo u JNA, vojsci tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Bio je oficir artiljerije, a kasnije je obavljao različite komandne i štabne funkcije.
Početkom raspada Jugoslavije njegova karijera se vezuje za vojne operacije JNA u Hrvatskoj. Tokom 1991. godine nalazio se na dužnostima u Kninu i učestvovao u organizaciji i komandovanju jedinicama JNA na području tadašnje Republike Srpske Krajine. Početkom 1992. godine postavljen je za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu.
Raspadom Jugoslavije i povlačenjem JNA iz Bosne i Hercegovine tokom proleća 1992. godine došlo je do preoblikovanja njenih jedinica i struktura na teritoriji Bosne i Hercegovine. Mladić je 12. maja 1992. godine postavljen za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Na toj funkciji ostao je do kraja rata. Dokumentacija MKSJ-a i kasnijeg Mehanizma za međunarodne krivične tribunale predstavlja osnovu za utvrđivanje njegove komandne uloge i strukture VRS.
Rat u Bosni i Hercegovini
Rat u Bosni i Hercegovini počeo je 1992. godine, nakon političke krize, raspada jugoslovenske države i proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U sukobu su učestvovale snage Republike Bosne i Hercegovine, hrvatske snage i snage bosanskih Srba, uz različite oblike političke, vojne i logističke podrške iz Srbije i Hrvatske.
Kao načelnik Glavnog štaba VRS, Mladić je bio najviši vojni komandant Vojske Republike Srpske. U toj ulozi bio je odgovoran za komandnu strukturu, planiranje i izvođenje vojnih operacija VRS. Tribunal u Hagu je u svojoj presudi detaljno razmatrao organizaciju političkih i vojnih struktura Republike Srpske, kao i Mladićev položaj unutar tih struktura.
Tokom rata VRS je vodila operacije na velikom delu teritorije Bosne i Hercegovine. Rat je bio praćen masovnim stradanjima civila, prisilnim raseljavanjem stanovništva, zatočenjima, ubistvima i drugim teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava. Zločini su počinjeni od strane različitih oružanih i političkih struktura koje su učestvovale u sukobu, a međunarodni sudovi su u pojedinačnim postupcima utvrđivali odgovornost konkretnih osoba.
Opsada Sarajeva
Jedan od najznačajnijih događaja povezanih sa Mladićevim komandovanjem bila je višegodišnja opsada Sarajeva.
Sarajevo je od 1992. do 1995. godine bilo pod opsadom snaga bosanskih Srba. Grad je bio izložen artiljerijskom i snajperskom dejstvu, a civilno stanovništvo živelo je pod stalnom opasnošću od granatiranja i pucnjave.
MKSJ je utvrdio Mladićevu krivičnu odgovornost za zločine povezane sa kampanjom protiv civilnog stanovništva Sarajeva. U pravosnažnoj presudi potvrđena je njegova osuda za ubistva, terorisanje civila i protivpravne napade na civile.
Tribunal je zaključio da je cilj snaga pod njegovom komandnom odgovornošću, u okviru kampanje koja je obuhvatala Sarajevo, bio i širenje terora među civilnim stanovništvom. Ova utvrđenja bila su deo šireg sklopa činjenica na osnovu kojih je Mladić pravosnažno osuđen.
Srebrenica
Najvažniji deo Mladićeve krivične odgovornosti odnosi se na događaje u Srebrenici u julu 1995. godine.
Srebrenica je tokom rata bila enklava sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i, odlukom Ujedinjenih nacija, proglašena zaštićenom zonom. Snage Vojske Republike Srpske zauzele su Srebrenicu 11. jula 1995. godine.
Nakon pada enklave usledili su progon i prisilno premeštanje bošnjačkog stanovništva, kao i sistematska zarobljavanja i pogubljenja muškaraca i dečaka. Međunarodni sudovi utvrdili su da su u tim događajima ubijene hiljade bošnjačkih muškaraca i dečaka.
Mladić je u julu 1995. godine bio komandant Glavnog štaba VRS i imao je centralnu ulogu u komandnom sistemu koji je sprovodio operacije u Srebrenici. MKSJ je zaključio da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio da se bošnjačko stanovništvo ukloni sa područja Srebrenice i Žepe, a da su ubistva zarobljenih muškaraca i dečaka predstavljala genocid. Mladić je zbog svoje uloge u tim događajima pravosnažno osuđen za genocid.
Srebrenica je tako postala centralna tačka njegove istorijske i pravne odgovornosti. Presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju predstavlja pravosnažno sudsko utvrđenje njegove individualne krivične odgovornosti, a ne kolektivnu odgovornost srpskog naroda.
Uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce
Tokom 1995. godine pripadnici snaga bosanskih Srba zarobili su veći broj pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. MKSJ je utvrdio da su pripadnici UN-a uzimani kao taoci kako bi se izvršio pritisak na NATO da obustavi vazdušne napade na položaje VRS.
Mladić je zbog svoje uloge u ovom događaju pravosnažno osuđen za uzimanje talaca, što je predstavljalo jedno od krivičnih dela obuhvaćenih konačnom presudom.
Kraj rata i položaj posle 1995. godine
Rat u Bosni i Hercegovini okončan je Dejtonskim mirovnim sporazumom krajem 1995. godine. Nakon rata Mladić je ostao jedna od najtraženijih osoba optuženih pred MKSJ.
Haški tribunal podigao je protiv njega prvu optužnicu 24. jula 1995. godine, a optužnica je tokom narednih godina više puta menjana. Bio je optužen za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Konačna optužnica obuhvatala je dva genocida, pet kategorija zločina protiv čovečnosti i četiri kategorije kršenja zakona i običaja ratovanja.
Mladić je nakon završetka rata godinama izbegavao hapšenje. Njegovo kretanje i stepen podrške koju je tokom tog perioda imao od različitih struktura bili su predmet brojnih političkih i pravosudnih rasprava.
Hapšenje
Ratko Mladić uhapšen je u Srbiji 26. maja 2011. godine, nakon gotovo 16 godina provedenih u bekstvu. Nakon hapšenja sproveden je postupak pred srpskim pravosudnim organima, a potom je 31. maja 2011. godine prebačen u pritvor Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Njegovo hapšenje predstavljalo je jedan od najvažnijih događaja u završnoj fazi rada Haškog tribunala, budući da je Mladić bio jedan od dvojice najznačajnijih preostalih optuženika Tribunala. Njegovo izručenje usledilo je nakon hapšenja Radovana Karadžića 2008. godine.
Suđenje u Hagu
Suđenje Mladiću počelo je 2012. godine pred MKSJ u Hagu. Tužilaštvo je tokom postupka izvodilo obiman dokazni materijal koji se odnosio na vojnu i političku strukturu Republike Srpske, operacije VRS, Sarajevo, Srebrenicu, progon stanovništva i uzimanje pripadnika UN za taoce.
Odbrana je osporavala navode optužnice i krivičnu odgovornost Mladića. Suđenje je trajalo više godina i završeno je izvođenjem velikog broja dokaza i saslušanjem brojnih svedoka. MKSJ je u konačnoj presudi razmatrao njegovu odgovornost kroz više oblika učešća u zločinima, uključujući individualnu i komandnu odgovornost i njegovu ulogu u udruženim zločinačkim poduhvatima.
Prvostepena presuda
Pretresno veće MKSJ izreklo je prvostepenu presudu 22. novembra 2017. godine. Mladić je proglašen krivim za genocid, progon, istrebljenje, ubistvo, deportaciju i druga nečovečna dela kao zločine protiv čovečnosti, kao i za ubistvo, terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca kao kršenja zakona i običaja ratovanja.
Izrečena mu je kazna doživotnog zatvora.
Prvostepeno veće nije utvrdilo genocidnu odgovornost za sve događaje navedene u jednoj od tačaka optužnice, ali ga je proglasilo krivim za genocid u Srebrenici. Istovremeno je utvrdilo njegovu odgovornost za veliki broj drugih ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti.
Žalbeni postupak i pravosnažna presuda
Mladićeva odbrana uložila je žalbu na prvostepenu presudu. Žalbeno veće Mehanizma za međunarodne krivične tribunale izreklo je pravosnažnu presudu 8. juna 2021. godine.
Žalbeno veće potvrdilo je njegove osude za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i kaznu doživotnog zatvora. Time je presuda postala pravosnažna.
Pravosnažna presuda obuhvatila je, između ostalog, genocid, progon, istrebljenje, ubistvo, deportaciju i prisilno premeštanje kao zločine protiv čovečnosti, kao i ubistva, terorisanje civila, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca kao kršenja zakona i običaja ratovanja.
Poslednje godine
Nakon pravosnažne presude Mladić je ostao na izdržavanju kazne doživotnog zatvora u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu. Njegovo zdravstveno stanje tokom poslednjih godina bilo je predmet više postupaka i zahteva odbrane.
Tokom 2026. godine njegovo zdravstveno stanje dodatno se pogoršalo. Prema izveštajima objavljenim neposredno nakon njegove smrti, u poslednjem periodu života nalazio se u bolničkom delu pritvorske jedinice u Hagu.
Smrt
Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta 2026. godine u Hagu, u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija, u 84. godini života.
Mladić je umro dok je služio kaznu doživotnog zatvora izrečenu zbog pravosnažno utvrđene odgovornosti za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Istorijsko nasleđe
Ratko Mladić ostao je jedna od najznačajnijih i najkontroverznijih ličnosti ratova koji su pratili raspad Jugoslavije. Njegova biografija obuhvata gotovo tri decenije službe u jugoslovenskom vojnom sistemu, transformaciju JNA tokom raspada države, uspon Vojske Republike Srpske i njegovu ulogu vrhovnog vojnog komandanta srpskih snaga u Bosni i Hercegovini.
Njegovo istorijsko nasleđe prvenstveno je određeno događajima iz rata u Bosni i Hercegovini i pravosnažnom presudom međunarodnog suda. MKSJ i njegov pravni naslednik, Mehanizam za međunarodne krivične tribunale, utvrdili su njegovu individualnu krivičnu odgovornost za najteže zločine počinjene tokom rata, uključujući genocid u Srebrenici, kao i za zločine povezane sa kampanjom progona, opsadom Sarajeva i uzimanjem pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Istovremeno, Mladićeva ličnost i danas predstavlja predmet duboko suprotstavljenih tumačenja u državama nastalim raspadom Jugoslavije. Dok ga deo srpske javnosti smatra vojnim komandantom koji je branio srpsko stanovništvo tokom rata, u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj javnosti ostao je simbol ratnih zločina i jedan od najviših vojnih funkcionera osuđenih pred međunarodnim krivičnim sudom. Takva različita sećanja predstavljaju deo složenog nasleđa ratova devedesetih godina.
Sa stanovišta međunarodnog krivičnog prava, međutim, njegova odgovornost nije ostala predmet političkog ili istorijskog tumačenja: pravosnažnom presudom Mehanizma za međunarodne krivične tribunale Ratko Mladić proglašen je krivim za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja i osuđen na doživotni zatvor.
Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta 2026. godine u Hagu, čime je završena životna priča jednog od ključnih vojnih aktera rata u Bosni i Hercegovini, ali ne i istorijska i politička rasprava o događajima u kojima je učestvovao i komandovao. Njegov slučaj ostaje jedan od najznačajnijih predmeta međunarodnog krivičnog pravosuđa nastalih nakon raspada Jugoslavije.
